Niko na drugog ne može preneti više prava nego što sam ima. (lat.izreka)
„Postoje tri velike strasti, alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije se nekako mogu izlječiti, od treće nikako. Vlast je i najteži porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik. Neodoljiva je kao čarobni kamen, jer pribavlja moć... Čovjeka na vlasti podstiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvijek je ljepša nego istina. Sve ljude smatra glupim, jer kriju pred njim svoje pravo mišljenje, a sebi prisvaja pravo da sve zna, i ljudi to prihvataju. Niko na vlasti nije pametan, jer i pametni ubrzo izgube razbor, i niko trpeljiv,jer mrze promjenu. Odmah stvaraju vječne zakone, vječna načela, vječno ustrojstvo, i vežući vlast uz boga, učvršćuju svoju moć. I niko ih ne bi oborio, da ne postaju smetnja i prijetnja drugim moćnicima. Ruše ih uvijek na isti način, objašnjavajući to nasiljem prema narodu, a svi su nasilnici, i izdajom prema vladaru, a nikome to ni na um ne pada. I nikoga to nije urazumilo, svi srljaju na vlast, kao noćni leptiri na plamen svijeće.“ A ćilimi će i dalje letjeti, noseći Riječ kao eteričnu supstancu, Plavom Planetom će odjekivati riječi biskup Dezmonda Tutu: "Kada su došli, imali su Bibliju u rukama, a mi zemlju. Rekli su nam: ‘Hajde da sklopimo oči i da se molimo’. Kada smo otvorili oči, mi smo imali Bibliju u rukama, a oni zemlju." A „Nobel prise“ će i ubuduće biti dodjeljivan ekonomistima poput Joseph E. Stiglitz pioniru teorije screeninga, pomoću koje neinformirana stranka u poslu manje ili veće važnosti, nebitno, može navesti, oliti preveslati drugu stranu da otkrije svoje podatke i, na taj, nimalo etičan način, dati širok spektar mogućnosti izbora i rekombinacija velikih mangupa, poput japanskog naučnika koji je u januara obnarodovao da iz očuvane DNK može oživjeti i mamuta.
Za razliku od ljudi, psi, kad se najedu, spremni su da prepuste jedan drugome ono što je ostalo.(arapska izreka)
Arapske priče o letećim tepisima nisu samo plod bujne mašte stare civilizacije, kažu znanstvenici. Uistinu postoji mogućnost da komad tkanine lebdi nad tlom, no prijevoz putnika je diskutabilan. Barem tako tvrde oni što u tajnim laboratorijama bogatih zemalja ispituju, a potom eksperimentlano, daleko van kuće, dokazuju misterije starih civilizacija. Da li su Arapski matematičari pronikli u tajne letećih ćilima teško je reći, međutim, eksperimentalno je utvrđeno u novovjekovnoj naučnoj misli da i nije neka velika mudrost, a niti tek puka ingeniozna ivencija maštovitih Naime, nepobitno je dokazano da je potrebno između komada tkanine i tla stvoriti vibracije koje će ga držati u zraku, a da bi se postigla pristojna brzina kretanja, nužno je uzburkati velike ''valove'', proporcionalne veličini tepiha, zbog čega bi vožnja bila dosta turbulentna i neudobna. Dakle, još jedan razlog da se mitska priča iz arapskih bajki pojednostavi na efekat pješčane oluje koja pomijera dine petnaestak kilometara prema jugu svake godine. A tamo su ogromne zalihe nezagađene vode i nafte, dvije najdeficitarnije tekućine za krvotok civilzacije kakvu danas poznajemo. Još kada se uzme u obzir najnovije otkriće „vještačkih šuma“ što ugljen dioksid iz vazduha po samo jednoj „zasađenoj jedinici“ pretvaraju u čisti kiseonik koliko i desetine hektara već iskrčenih prašuma, dakako, uz pomoć solarnih kolektora, tada i priča o Lawrencu od Arabije, globtroteru, istraživaču i pustolovu dobija pragmatičniju sliku od one romantičarske, kakvu smo željeli i voljeli čitati u stripovanim avanturama engleskog majora. Doduše, nije se služio letećim ćilimom, ali je kao vrhunski obavještajac i kartograf, manirom pjesnika i umjetnika, učestvovao kao savjetnik u pobuni Arapa protivu Turske imperije, a potom otvorio Vrata naroda za neke nove, civiliziranije vladare, nacrtavši im veoma precizne karte Sinajskog poluotoka u vrijeme Prvog svjetskog rata.
Stare civilizacije kriju klicu protokola sionskih mudraca, čija maksima „da je prema prirodnom zakonu pravo u – sili.” (45. str.).postaje sve aktualnija, pa su intrigantne estrogencima novog doba, zasad upoznatim tek sa letećim tanjurima i flašama u krčmamama diljem svijeta, ne samo balkanskim. I još kad se potegnu dva tri srka smiješnog dima, sa džojsticima u rukama sve su opcije otvorene. Jeste li znali, dragi moji, da i deve mogu levitirati, neodoljivo podsjećajući na omanje, ali živahne dirižable, ispunjenje gasom lakšim od vazduha, umjesto tekućinom, ispuštajući neugodne mirise? E, pa sad znate, a svi ti bizarni arapski NLO mogu biti i drugačijih, zastrašujućih oblika, od kaktusa s bodljama do opasne pustinjske zvečarke oblika kolone letećih tenkova iz kojih se čulo „brum brum“, što je jako uplašilo supersonične ratne avione alijanse za mir, pa su ih potepali da ne bi, kojim slučajem,ugrozili živote civila, ekskluzivno pravo na njihovu koletarealnu štetu, jer, Bože moj, onaj ko radi i griješi! Istina, u ovom srceparajućem opravdanju opijatima reducirane sive moždane mase nema mjesta za politiku tiranina koji svoje građane oslobađa plaćanja struje, vode, gradi stanove za svako punoljetnog, te ih šalje u inozemstvo na školovanje sa džeparcem od 2 hiljade i stotinu Eura! A, pritom, nema niti jednog milionera u zemlji koja zapošljava 2 miliona stranaca sa najvišim plaćama na svijetu, i još se drznuo svojom arogancijom iz šatora, usred Njujorka, da održi u 2009. godine bukvicu na arapskom (pa šta ako je zvanični jezik UN? Svi normalni govore engleski!) prilikom prvog i posljednjeg učešća u sjednici Savjeta sigurnosti. Sasuti im u samo 17 minuta govora svoju percepciju o uvaženom tijelu UN, pretovrenom u feudalca što tiranizira kmetove, prisiljavajući ih da dobrovoljno daju mandat učevnijim i pametnijim trustovima mozgova za upravljanje slobodama i pravima građana drugog reda, bilo je previše čak i od ekscentrika poput Gad-Afija (akronim).
A onda mi vijesti koje u jedan lonac trpaju Japan, Libiju, Bosnu i Herecegovinu stvoriše zbrku u mislima, zbog čega potražih zaklon u meni najbližim Mešinim opservacijama: „To nam je sudbina. Kad ne bi bilo ratova, poklali bismo se među sobom. Zato svaka pametna carevina potraži neki Hočin, da pusti zlu krv narodu i da nagomilana nezadovoljstva odvrati od sebe. Druge koristi nema, ni štete, ni od poraza ni od pobjede. Jer, ko je ikada ostao pametan poslije pobjede? A ko je izvukao iskustvo iz poraza? Niko. Ljudi su zla djeca, zla po činu, djeca po pameti. I nikad neće biti drukčiji.“ U to se upliće priča o asimetriji informacije (komunikacije), metodi propagande koju je razvila Velika Britanija tokom pripreme za kolonizaciju. Košta sto do hiljadu puta više da se održi kontrola, nego da se destabilizuje teritorija. Treba podržati nezadovoljstvo neradnika i saily dreamera o demokratski stečenim milionima, ili čak milijardama u bankama diljem svijeta, treba im dati nešto novca da stvore nerede. A poslije građanskog rata će ta generacija biti toliko umorna da će prihvatiti kolonizatore koji im nude ”mir”. Najuspješnije je primijenjena od već pomenutog Lawrenca od Arabije, iako on sam, moguće, nije bio svjeestan toga. Ali njegov poslodovac, Foreign Office, je itekako znao.Danas se to ponavlja. Neki znaju, ali većina ne zna, pa je naravoučenije: Laži! Laži bez stida. Šta će uraditi kad budu saznali za 20 godina? Bit ce suviše umorni. Teško je, pak povjerovati da nije znao strateške planove britanaske kolonizatorske politike, o čemu svjedoče njegove preporuke za definiranje i poliranje dnosa između Orijenta i Oksidenta, gdje je zapisao sljedeće:„Opasnost koja nam prijeti od islama možemo da uklonimo tako što ćemo njegovu osnovu u korijenu podijeliti. Tada će postojati halifa u Arabiji i halifa u Turskoj, koji će se na vjerskoj osnovi boriti jedan protiv drugog, a Islam će postati bezopasan, kao što je Sveta stolica bila bezopasna kada su pape bile u Avinjonu."
Ako se uzme u obzir trenutna rasprava između Orijenta i Zapada, ove riječi zvuče uznemiravajuće aktuelno, unatoč činjenici da i na zapadnim stranama jačaju oštri tonovi rasprava o ovoj temi koja je prikrila destine hiljada mrtvih, radioaktovnost i razaranja u Japanu, poput dimne zavjese iz namah otkrivenog novog žarišta, iza koga kratko ljudsko pamćenje beslovesno zaboravlja juče i poput vilinog konjica prestaje da misli na sutra. A Wikileak, a Facebook, Twitter? Jesu li i ovi nominirani, kao i Barak Obama, za Nobelovu nagradu za mir kao simboli otpora nadirućoj demokratizaciji u podjelama, jednakost u razlikama, globalizaciji sile, ili su još sofisticiranije kukavičije jaje u tuđem gnijezdu, dok nebrižni, lukavi roditelji kruže po slobodnom nebu, osmatrajući i prisvajajući tuđi trud za dobrobit njihovog vlastitog potomstva? U sjecišti kruga je Bosna i Hercegovina koja bi, kako se rumori, sa svim svojim multi atributima trebalo da postane najjači oslonac globalizirane politike ekonomskog prosperiteta, mireći Istok i Zapad, ali ne i neke nove klince i klinceze koji će zaželjketi da participiraju u podjeli slavodobitne kombinacije, ovdje i sada, govoreći umirućim kako će biti nagrađeni na onom svijetu. „A velikaši će se vratiti kući, svi, da pričaju o slavi, i da preživjelima piju krv“, veli Meša i dodaje antologijsku misao svevremene mudrosti:
No comments:
Post a Comment