Kad anđeli marširaju

P(oruka s neba: početak je kad se rodiš, a kraja nema)

"U revolucijama postoje dvije vrste ljudi: oni koji ih dižu i oni koji se njima okoriste."

(Napoleon Bonaparte)

                                 Pokušavam ovog jutra, bezuspješno, da zasiječem prve rezove u poprilično zbrčkanom i podnadulom tkivu svekolikih zbivanja iz netom minule sedmice, i kao u bunilu skakućem oko tastature, nemoćna da sistematično domislim prioritete, a sudeći po mnogo čemu, ishod će biti, kako stari Marfi veli, sličan početku, pa mi se sve više čini da sam izlapjeli patolog u nekoj skromno opremljenoj mrtvačnici, izgubljen u prostoru i vremenu, koga čeka poprilično zahtjevan zadatak. Ma što učinila, skrušeno priznajem da nisam dorasla izazovu čudovišnog Frankenštajn miksa međugalaktičke plazme, vatrenih zmajeva, izniklih iz priča prastarih vremena, te bezbožnih utvara sa osušenim krilcima šišmiša i žabljim kracima, stumbanih na gomilu ispred mene, poput sadržaja Pandorine kutije koji kozmetičkim eufemizmom nazivam vlastitim mislima. U toj polifonoj i nelijepoj gomili preturam po apokaliptičnima slikama nezadržive vodene nemani iz oceana, prekrivenoj rastočenim, plutajućim ostacima što su se, do samo dan dva ranije, nazivali toplim domom bezimene gomile mrtvaca, pa, potom, nadirućeg mulja koji se, gotovo nevidljiv od krhotina života gura između brodovlja, automobila i objekata do samog središta porušene japanske prijestonice. Slušam glasove iz tek pročitanih tekstova o tajnim fotonskim topovima u skrivenim bazama velesila, i onim „pravim“, čeličnim, što rigaju vatru osiromašenog urana po naftnim poljima i lukama, uvijek pomalo velom misterije obavijene Libije, zamišljajući jauke nevidljivih umirućih vojnika, palih za krvotok civilizacije i prokletstvo razvoja. I, sve projektirano izvan domašaja nas običnih smrtnika, vojnika vječnosti careva bez carstava i podanika.

 Za Pogorelićem ostaje nesagorio eho u kome razaznajem atoniju HAARP i ‘Weather Wars’, pojmove čije značenje skeptike ostavljaju u nevjerici, racionalne gura u sablazan da se i na to troši novac „poreskih obveznika“, iliti harač, a futuriste impresionira dometom tehničko-tehonološke revolucije. U mislima nesvjesno premećem fragmente tek iščitanih ili odslušanih medijskih prezentacija i spekulacija o milenijskoj tragediji i prijetećoj nukleranoj katastrofi, za što TV voditeljica lokalne BH postaje, pokroviteljski iskustvena dušebrižnica, samouvjereno saopštavajući pučanstvu da razloga za paniku nema, jer je negdje „tamo daleko“, na što sam sjela u nevjerici, pitajući sebe iz koje sam galaksije ovamo spuštena i zbog kakvog zločina kažnjena čak i na zaborav o svojim „korijenima“?! Nisam uopće projektirana za udvorištvo bolesnicima čiji je lik uramljen u slici Novog doba, izjedenoj rđom taštine i pohlepe, ofarban zeleno-zlatnom dolarskom bojom strasti i impulsivnog straha od siromaštva. Sistematično planiran haos , lukavo smišljen i na velikom pladnju serviran svjetini u potrazi za demokracijom, kao demarkacionoj liniji između dva ropstva , preduboko je usadio zlo koje se manifestuje izdajom svih ideala, religijskih i etičkih, zbog čega su gospodarima sa „pedigreom“ potrebni čuvari i blindirani automobili, ne ekskluzivno kao zaštita od nezadovoljnika, već kao dokaz da su USPJELI! Teško je odgonetnuti u čemu vide i kako prepoznaju vlastiti trijumf, ali bi im samo pouka i poruka iz kratkog štiva rahmetli Zuke Đumhura, „Visoka škola marifetluka“, koje bi trebalo prevesti na sve jezike svijeta, bila potrebnija i korisnija od Biblije, Musafa i Talmuda, nad čim prisežu bez imalo stida lažući, varajući, kradući, zarad nečeg što ne postoji, čemu nijedan rekvijem, a niti sveta knjiga, neće više biti potrebni.

Zatečena sve češćom upotrebom naziva gore rečenih projekata, pronjuškam po dostupnim sjatovima na Internetu i saznam da su odavno „operativni“, u nevidljivom ratu jonosferom, ali i drugim dijelovima atmosfere, pa zbunjena spekuliram o nejasnom cilju, i ništa mi ne pada na pamet, osim dominacije i supremacije, pod vječitom krinkom odbrane, zbog čega stalno izniču vojne baze diljem svijeta, uz trku u naoružanju, a sve u funkciji ovladavanja prezasićenim tržištem i istrošenim resursima. Trebalo bi, zaključujem u maniru malog Perice, da uspostavimo novu naučnu disciplinu, mislim na čovječanstvo, sažimajući sebe u elaborat o društveno-eonomskoj opravdanosti osnivanja internacionalne udruge za povratak civilizacije i lijepog ponašanja, pod radnim naslovom: „Kako odbraniti sebe od samog sebe, demonski samorazorajaćujeg“. Za sada ličimo, manje ili više, na glavne i sporedne junake u skupo plaćenom autorstvu šund romana o Flašu Gordonu i Supermenu, pa do tv serijala o Ratovima zvijezda i intergalaktičkom „zemljanom mirotvorstvu“. Četiri metra zemljotresom odbačeno japansko ostrvo prema Istoku pravdati osvetom Majke Prirode, ili Stvoritelja, groteskno je do bolne naivnosti, ili perfidnost bez presedana, svejedno, kao što je otrcano vaziti floskulama o ljudskom nemaru, „građenju kula od karata“ na Vatrenom Prstenu i trusnoj regiji uzoholjenih Azijskih tigrova koji „izmiču kontroli“ i dosežu tačku kada postaju nezavisan i respektabilan faktor na svjetskoj sceni. Uzgred budi rečeno, još nisam čula da vladari i vlastela ne prežive sve "magnitude" i stihije, dok nesrećne žrtve i ne znaju šta ih je strefilo, iznikud, jer pojma nemaju patuljci da nešto slično postrojenjima u Kini i na Aljsaci postoji i u tragovima mogućnosti.Spominjati kaznu božiju, igrajući se sa sunčevim pjegama i plazmom "šuge", krajnji je sarkazam, a ne patetično vajkanje.

        Mi ini, u mentalnom razvoju zaostali mučenici, još uvijek sanjamo san o svijetlijoj budućnosti, nježno se privijajući uz Rođenje novih potomaka naših najmilijih, kao neočekivano otvaranje prozora kroz koji se prostire široki pogled na čudesan prospekt. Što se to dogodilo? Čudo. Razmijenili smo ništa za mogućnost koja znači sve, znači budućnost. Nama "dosljednim" temeljnim etičkim principima i ugrađenom sistemu kakvih takvih ljudskih vrijednosti, dušu počinje da razara misao o milionima volti, upućenih u Zemljinu orbitu, iza kojih ostaju desetine i stotine hiljada mrtvih, stvarajući i kreirajući arhitekturu nekih novih Olimpa. A sve to štiti gomila čemera, izmiljela ispod Gogoljevog šinjela, izdresirana da javašlukom pokriva tajnu kohorti zatočenika Napolenovog kompleksa za koje je ovaj bio curica sa čipkanim gaćicama i žiponima. Istina, riječ je ozamjenjivoj bezličnoj masi između živih i neživih organizama, što nas „obične“ poput visursa spopadne, baca i kotrlja kroz procjepe i urvine između novovjekovnih Scila i Haribdi, prisiljavajući nas na predaju i potpuno povlačenje, te osjećanje beskorisnosti. Dok djeca umiru od bolesti i gladi, gospodari ni ne trepnu dajući milijarde dežurnim redušama, zaduženim za reduciranje i usporavanje moždane aktivnosti precizno ciljanim poremećajima u elektromagnetnom polju, uspjevajući, tako, život potpuno naopako okrenuti, ubiti misao, i izborom „najkvalitetnijih uzoraka“ eksperimenta, dakle najlabilnijih i najprilagodljivijih na sva pomijeranja, uključujući i tektonska, kao u Kini prije nekoliko godina sa 80 hiljada mrtvih, te Indoneziji sa boljim učinkom od 200 hiljada i još zadugo neprebrojenim Japancima, podmetnuti kukavičije jaje.

 

 Ranko Marinković, jedno od najmoćnijih hrvatskih pera, u romanu „Kiklop“: „"Približava se Polifem, taj jednooki krvoločni gad. Glavno je da znaš i da možeš reći sebi mrtav si, ne smiješ trepnuti. Ne smiješ okom odati svoj život. Živjeti - to je izazov... čemu cvjetovi i zelene grane? Sve će zgaziti i obrstiti on, požderat će cijelo proljeće. I zemlji reci: ne budi se, budi hladna, ledena stegnuta mrazom. Budi mračni dom mrtvacima. Budi grob. I sebi reci: ne diši, ne miči se - polokat će ti dah, slomit će ti pokrete!" Pred nasrtajima Polifema Marinkovićev se grad pretvara u zoopolis, a ljudi u krvoločne zvijeri, vraćajući se oživljenim kainskim instinktom „na "estetiku" kiklopske pećine.“ (M. S.)

 Mart, 2011.g

–Campi Flegrei

     

     

5. veljače 2013 – Napulj, Italija – super volcan, zapadno od Napulja, podiže nervozu kod lokalnog talijanskog stanovništva. Campi Flegrei “gori polja”, također poznat kao Flegrejska polja, je porasla više nego u posljednjih nekoliko tjedana za kratko vrijeme, što upičuje na podzemnu aktivnost tog vulkana.-Vulkan Chaiten, Čile.Nakon što je 9.000 godina mirovao, vulkan Chaiten koji se nalazi u južnom dijelu Čilea, 10 kilometra udaljen od gradića Chaitén probudio se 2008. godine i tada je započela serija erupcija koja je miljama u nebo širila pepeo. Vulkan se umirio ali opasnost od erupcije još uvijek postoji.-Vulkan Vezuv, ItalijaVezuv je aktivni vulkan u Italiji. Nalazi se istočno od Napulja, a njegova je erupcija 79. godine uništila Pompeje i Herculaneum. Unatoč mračnoj povijesti milijuni ljudi žive u njegovoj blizini. Mnogi stručnjaci vjeruju da je Vezuv najopasniji vulkana na svijetu.-Vulkan Popocatépetl, Meksiko
Popocatépetl, poznat i kao El Popo, je vulkan u središnjem Meksiku visine 5 462 metara i jedan je od najaktivnijih vulkana u Meksiku. Zabilježeno je više od 20 velikih erupcija ovoga vulkana, a posljednja velika erupcija dogodila se 21. prosinca 1994.
–Vulkan Merapi, IndonezijiMerapi u Indoneziji spada među najopasnijim vulkanima na svijetu. Kada je eruptirao 1930. godine poginulo 1,300 ljudi, a aktivirao se i 2006. zbog potresa. Vulkan Merapi koji se nalazi u blizini potresom najteže pogođenog grada Bantul, je tjednima prije potresa pojačao svoju aktivnost, a kratko nakon prvog potresa izbacio je oblak plinova i pepela visok 3,5 km.
-Vulkan Nevada del Ruiz, KolumbijaKada je kolumbijski vulkan Nevada del Ruiz koji se nalazi u pokrajini Caldas eksplodirao 13. studenog 1985. u mjestu Chinchini je ubio 1,927 ljudi pisalo je u izvještajima. Bila je to najteža prirodna katastrofa u Kolumbiji. A 2008. godine tisuće Kolumbijaca morale su napustiti svoj dom na području uz vulkan Nevado del Huila, na jugozapadu zemlje, pošto je iz vulkana počeo sukljati pepeo i plin, žrtava tada nije bilo.-Vulkan Fuji, JapanVulkan Fuji visok je 3776 metara, a nalazi se u središnjem dijelu otoka Honshu i ujedno je i najviši vrh u Japanu. Udaljen je stotinjak kilometara zapadno od Tokija. Zbog svoje slikovitosti i značaja koji ima za Japance, Fuji je postao jedan od najprepoznatljivijih simbola Japana. Iako je posljednja erupcija bila 1707. godine, zbog niza potresa u 2000. i 2001. godine mogućnost ponovne erupcije se povećala.
-Vulkan Rainier, WashingtonVisoka 4,392 metara, Mount Rainier je najviša planina i aktivni vulkan te ujedno i velika turistička atrakcija koju posjećuju brojni turisti. Udaljena je 87 kilometara jugoistočno od Seattlea.
http://www.volcano-news.com/hr/paluweh/news.html

Nekako na to se nadovezuje:Stotine čudnih riba se nasukalo na obali Istre radi se o ribama Mačevima, 05. 02 ’13. Mač srebrnjak je mezopelagična riba, što znači da živi na dubini od 200 do 500, pa i više metara, i iznimno rijetko dolazi na površinu.Jednako tako se zabilježuju sve veći brojevi nasukanih riba i kitova diljem planete, neovisno o vrsti. Ta nasukavanja morskih životinja je usko vezana uz magnetno polje zemlje, jer se ribe, kao i morski sisasvci baziraju na zemljino magnetno polje i po njemu se ravnaju

Pa što je onda toliko krivo, a ujedno povezano sa potresima, vulkanima i gubitkom magnetnog kompasa? Koja je to karika koja povezuje sve te komponente? Kakva je mogućnost da se to izrazi i na bića koja žive na kopnu? Da li postoji daleko veći uzrok tome od onoga što smo do sada naveli? Ima li HAARP kakve veze sa događanjima na zemlji? HAARP ima snagu mijenjati vrijeme na planeti, no da li ima snagu mijenjeti magnetske polove? Kako je planeta zemlja vezana uz svijest u ljudskom obliku i kako ta svijest utječe na nju…. da li je zemlja uzdrhtala?

U slijedećim nastavcima…