LICENCIA POETICA u tumačenju robovlasničke invencije-DEMOCRATIAE

The Show is over now!

     

Rezimirajući predizbornu senzbiliziranost atomiziranog ideološkog bh tržišta, te osluškujući šutnju građana, rasutih diljem Planete, nakon dramskog exodusa: “The Show is over now!”, dobrohotno se nasmijah sebi,“običnom čovjeku” koji se, svako malo, u svom spontanom misaonom procesu, vraća na početak priče. Odzvanjaju još uvijek somnabulne retoričke eskapade dežurnih agitatpropovaca, po nalogu Olimpa, ili, pak,  vlastitoj spoznaji da su sve opcije nacionalne identifikacije populsa sa interesima vlastodržaca, potrošene. I dalje se obećanja koja smo deceniju i po slušali, doimaju kao ustajao mamac, bestidno bačen bezimenoj gomili, što simbolizira izvor moći.Nespretnim, pa i priprostim pikanterijama, u režiji i interpretaciji silnih i samozadovoljnih,  još jedamput smo vješto otpuhani, ali ovoga puta na mnogo pristojniju distancu od vlastitih interesa. Ako se, uopšte, više sjećamo bilo kakvih drugih potreba, osim prikladne kućne trpeze i malo sna od spokoja.

‎  "Deseterac"  

U brzacima poprilično zbrkanih misli, bljesnu asocijacija da se u taj i takav synopsis uklapa "Deseterac", o kome je nedavno govorio kultni makroekonomist, Jaffrey Sachs, u pero urednika britanskog magazina “Economist”. Paranje kaputa po šavovima, u pravilu, prethodi prekrajanju u neki novi, vlasniku dopadljiviji look. Trebalo je, dakle, prvo definiriati titulara, a potom, bez mnogo žurbe, dajući novokomponovanoj finansijskoj eliti legitimitet, polako, ali sigurno, inaugurirati ekonomsku, a potom političku uniju, očišćenu od natruha jednakosti, te siromaštvom isfrustrirati plemena, upriću prstom u susjeda kao jedinog i isključivog krivca. Simbolika naziva projekta “od koga se mnogo očekuje”, međutim, mogla je i kraćim putem do trona, sa manje suza i znoja, a posebice, krvi i atavizama prapredaka koji su, za razliku od svojih unaprijeđenih klonova, bili naoružani samo mišićima i gladnim trbusima. Čini se da je, upravo ovaj potonji bio dominantan kriterij izbora vladalaca u procesu redefiniranja početnog stanja, pa otuda i bogatstvo medijevalne leksike i argumenata. U završnom poglavlju šok-terapije, kampanje pojedinih nezamjenjivih, bile su na rubu incidenta, zorno svjedočeći da nismo daleko odmakli od duhovnog obrasca koji se decenijama pothranjuje. Neka nas ne čudi da Objektivog Posmatrača, uprkos upućenosti, i dalje zbunjuje pitanje: kome se to lideri obraćaju manirom konjokradica, jebatajući svako malo, e da bi izmamili salve smijeha i pljeska, na tribinama nekih novih-starih arena, markirani šljaštećom ikonografijom brandiranog prestiža: Armani odjećom i turbo-folk zvijezdama i BMW zvijerima! 

Demokracija ispod tepiha

 

Cijela priča o izborima u Bosni i Hercegovini, čije rezultate smo sa zebnjom očekivali, nije o političarima, ravnodušnosti svijeta koji se, eto, malo ogledao u kritici zloće infanteribla i tješenju uplakanih klinaca iz sokaka. Više je zbog fanfare sljedbenika rodoljubivog upozorenja putniku-namjerniku da skine obuću kad prelazi Unu, Savu, Drinu. “Operi noge u rijekama. Bosna je ćilimom zastrta". Dobri moji, zar ne vidite šta je sve ispod tog ćilima gurnuto?

Baš su čudni ti divni ljudi! Genija je uništila protuha i licencia poetica u tumačenju robovlasničke invencije-demokratije!